Komentari
 

 

 

 

  INSTITUCIJE  VS INSINUACIJE 

 

Procesi tranzicije donose bolnu promjenu ekonomskog sistema, socijalne potrese, intezivnije promjene privrednih ciklusa i čitav niz drugih promjena kojima treba upravljati i kanalisati ih u poželjnom pravcu. Zato se grade nove i jačaju postojeće institucije sitema. Više od svega, tranzicija jednog društvenog sistema u moderniji i efikasniji oblik zahtijeva promjenu svijesti i jačanje institucija. Jedno društvo, grupe i pojedinci izražavaju svoju spremnost za promjenom na bolje upravo onoliko koliko su spremni da mijenjaju sebe i koliko su spremni da iskažu svoje poštovanje novo-uspostavljenim institucijama jednog tranzicionog društva. Skoro da je sigurno da se tranzicija nikad ne može okončati ukoliko institucije sistema ne ojačaju do prihvatljivog stepena. To je najveći i najjači društveni konsenzus koji se mora postići. Jačanju institucija svakako doprinosi kritički odnos prema njihovom radu, u pravom smislu te riječi, a on podrazumijeva jezik argumenata, egzaktnih pokazatelja, to je jezik lišen surevljivosti, ličnih frustracija, politikanstva ili potrebe za samoreklamerstvom. Kritički odnos mora biti predmet posebne pažnje samih institucija. Prava kritika njima je uvijek od pomoći. Graditi institucije je teško koliko i dati iskrenu i pravu kritiku. To zahtijeva predan rad, studiozan pristup informacijama i raspoloživim resursima, sistematičan i timski pristup. Na drugoj strani, nema ničeg lakšeg od djelovanja sa pozicije kritizerstva, destruktivnosti i insinuacija. Time može da se bavi svako.  

Teško da će ko, deklarativno, sporiti da nam više trebaju institucije od insinuacija. Da li se tako ponašamo drugo je pitanje? Možda jedan od dobrih primjera kako stvari znaju biti izokrenute jeste odnos koji se povremeno sreće prema poslu kontrole banaka, u Crnoj Gori danas. Centralna banka Crne Gore je mlada crnogoraka institucija koja u obavljanju svoje funkcije kontrole ima više nego ozbiljan pristup. Veliki broj podataka dobijenih od banaka ili tokom neposrednih kontrola obrađuju timovi kontrolora specijalizovanih za pojedine oblasti. Promjene finansijskih pokazatelja i rizičnog profila banaka se sagledavaju na dnevnoj, dekadnoj, mjesečnoj i kvartalnoj osnovi. Sve banke se kontrolišu neposredno makar jedanput godišnje za razliku od veoma dugog predhodnog perioda kada kontrola nije ni postojala. Kontinuirano se ulažu velika sredstva u unapređenje znanja kroz odnos sa najrenomiranijim svjetskim institucijama (FSI, Vijena institut, Banka federalnih rezervi Njuorka, Banka Austrije, Banka Engleske, Bundes banka, Banka Poljske i sl.), studiraju  i primjenjuju znanja iz stotina važnih dokumenata izdatih od strane Bazelskog komiteta za kontrolu banaka, Evropskih direktiva i dokumenta Evropske Centralne Banke. Razmjenjuju se informacije sa preko dvadesetak regulatornih i kontrolnih tijela iz Evropskih zemalja. Centralna banka je razvila softverske pakete za napredne analize, velike baze podata i makroekonomske modele. Prilikom donošenja regulative se rade brojne analize uticaja, razmatra veliki broj komparativnih iskustava i obezbjeđuju mišljenja najrelevantnijih institucija iz ove oblasti. Analiziraju se brojni parametri, obavljaju stresna testiranja i razvijaju multidisciplinarni pristupi. Svaka analiza ili izvještaj prolazi tri – četiri faze usvajanja i autorizacije. Rad i rezultate u oblasti kontrole prate MMF, Svjetska banka, EU, USAID, brojni međunarodni eksperti sa dokazanim iskustvima i drugi regulatori. Svi oni daju pozitivne ocjene i izražavaju visoko poštovanje za postignute rezultate u kratkom periodu postojanja Centralne banke Crne Gore. Rezultati su vidljivi i oku običnog građanina, što dokazuju impresivne stope rasta štednje stanovništva i kreditna ekspanzija.

A onda se, nasuprot svemu tome, pojave pojedinci sa svojim insinuacijama i lekcijama koje savlada svaki pripravnik koji dođe u Centralnu banku u prvim mjesecima svog rada. Njihove insinuacije se lako prepoznaju po nedostatku bilo kakvih podataka ili pružanju podataka bez navođenja izvora, njihovom netačnom interpretiranju, prepoznaju se i po pisanju uz čestu upotrebu navodnika, blaćenju svega i svakoga, minimiziranju stručnosti drugih bez ikakvog pokrića za sebe same, uz upotrebu jezika priviđenja, surevljivosti i frustriranosti. Iz njihovih tekstova provejava samokandidovanje za mjesta koja spominju  i otužna elegičnost kako drugi ne prepoznaju njihove »navodne« talente. Nasuprot mogućnostima, resursima i kontaktima koje imaju zaposleni u jednoj instituciji kakva je Centralna banka, oni postavljaju svoja iskustva u propalim bankama ili dobrim bankama koje su se takvih stručnjaka na vrijeme oslobodile. Njihove insinuacije se mogu prepoznati i po neistinama koje iznose ne navodeći izvore, po pozivanju na svoju nezavisnost iza koje skrivaju političku pozadinu svojih nastupa ili konkretan materijalni interes. Deklarišu se kao brižni čuvari sigurnosti sistema, a onda govore stvari koje treba da bezrazložno unesu nemir i nepovjerenje u sistem.  

Ovi insinuatori znaju da ozbiljne institucije koje vode računa o svojoj reputaciji ne mogu sebi da dozvole medijska prepucavanja, i tako pomognu građenju imidža ovih anonimnih ekonomista. Ono što ne shvataju ili ne žele da shvate u svojoj zaslijepljenosti sobom samima jeste da nisu kadri da vode institucije koje neargumentovano blate. Oni često nemaju hrabrosti da imenom prozovu nikoga jer znaju da svoja lelekanja ne mogu nigdje na sudu dokazati. A i sudovi su dio institucionalnosti. Ovakvi insinuatori ignorišu svaki rezultat. Ne žele da se sjete pozitivnih efekata na sistem koje je imalo uvođenje privremene uprave u Montenegrobanci. Efekata konsolidacije i priliva kapitala zbog gašenja nesolidnih banaka. Međunarodno priznatih i prihvaćenih ocjena o visokoj stepenu efikasnosti kontrole banaka, pozitivnih efekata gašenja nekontrolisanih off shore banaka i sl. Oni su i tada kritikovali svaki potez. Isti ovih dana kritikuju uvođenje privremene uprave u Hipotekarnu banku.  Apsurdno ali istinito! Oni znaju bolje šta treba činiti i koji su to interesi finasijske stabilnosti nego Centralna banka koja zbog toga postoji i čiji je jedini interes i zadatak upravo taj – sigurnost i stabilnost sistema. 

Instistucije ili insinuacije? Nema dileme ali ostaje drugačija stvarnost. I to je dio tranzicije. Samo da svi potrudimo da ovu dilemo prepoznamo i prema njoj se pravilno odredimo. Da umjesto "poraza struke" izbjegnemo "struku poraza"  ličnog i društvenog. Zato moramo pamtiti onu Andrićevu: '' Kad god sam i gdje god sam naišao na ljude koji su pokazivali suviše razvijenu brigu za nacionalni ponos i opšti interes, ili pretjeranu osjetljivost na ličnu čast, uvjek sam, gotovo po pravilu, nailazio na ograničen um, nerazvijene sposobnosti, tvrdo srce i grubu kratkovidu sebičnost.''

Insinuatorima Konfucijeva poruka: " Ne brini ako svijet ne zna za tvoje sposobnosti, ali se brini ako ih nemaš."          

    

 

Goran Knežević

Zamjenik generalnog direktora za poslove kontrole banaka

                                                                                       

 

 

 

 

 

 

 IV AUKCIJA NA 182 DANA  

 

Aukcija državnih zapisa na 182 dana, održana danas, 01.12.2004.godine, je četvrta po redu. Rok dospijeća prodatih zapisa je 01.06.2005.godine. Emitovani iznos od 2,0 mil EUR-a prodat je u cjelosti, a tražnja je iznosila 2,5 mil EUR-a. Prodaja je ostvarena po prosječnoj kamatnoj stopi od 9,0%, pri čemu je najniža stopa iznosila 8,0%, a najviša prihvaćena stopa 10,0%. Kupci su banke i finansijske institucije. 

 

 

 

 

 

 

 

USPJEŠNA PRODAJA DRŽAVNIH ZAPISA NA DVIJE AUKCIJE

U IZNOSU OD 12,6 MIL EUR-a  

 

 

Centralna banka Crne Gore je u svojstvu fiskalnog agenta Vlade Republike Crne Gore, u proteklom periodu ove godine održala  31 aukciju državnih zapisa, od čega je samo jedna bila neuspješna (prije nedjelju dana).

Dana 24. novembra 2004.godine održane su dvije uspješne aukcije, na kojima je izvršena prodaja državnih zapisa u ukupnom iznosu od 12,6 mil EUR-a, koliko je iznosila i njihova emisija. 

Prva aukcija se odnosi na 43. po redu aukcijsku prodaju državnih zapisa sa rokom dospijeća 28 dana u ukupnoj vrijednosti od 10,6 mil EUR-a. Na ovoj aukciji tražnja je bila značajno veća u odnosu na ponudu. Prodaja državnih zapisa realizovana je po prosječnoj stopi prinosa od 8,92%, pri čemu je najniža stopa iznosila 7,80%, a najviša prihvaćena stopa 9,80%. Ove kratkoročne hartije od vrijednosti dospijevaju 24. decembra 2004.godine. Kupci državnih zapisa su banke, privredna društva i fizička lica. 

Na drugoj aukciji realizovana je prodaja državnih zapisa sa rokom dospijeća 182 dana, tako da je njihovo dospijeće 25. maj 2005.godine. Ovo je treća po redu aukcijska prodaja  državnih zapisa na rok od 182 dana. Tražnja je bila veća od ponude, a izvršena je prodaja u visini objavljene emisije od 2,0 mil EUR-a. Prodaja je ostvarena po prosječnoj kamatnoj stopi od 10,15%, dok je najniža kamatna stopa iznosila 8,87%, a najviša 10,50%. Banke su bile kupci državnih zapisa na ovoj aukciji.

 

 

 

 

 

 

 

Uvođenje marke prava odluka

 

Odluka o uvođenju njemačke marke kao paralelne valute prije 5 godina je bila dalekosežna, dobro promišljena i prava odluka u tadašnjim političkim i ekonomskim prilikama relevantnim za Crnu Goru. Ovom odlukom smo pokazali da smo spremni da uzmemo sudbinu u svoje ruke i iščupamo se iz snažnog zagrljaja tadašnjeg režima u Beogradu koji nas je vukao ka dnu.

Moramo se podsjetiti u kakvoj smo situaciji tada bili. Inflacija je bila trocifrena, društveni proizvod je kontinuirano opadao, a finansijski sistem gotovo i da nije postojao.

Ova odluka nam je pomogla  da zaustavimo dalji ekonomski sunovrat i odliv resursa iz Crne Gore, i stavimo tačku  na valutu koja je stalno obezvređivana i na čije kreiranje nijesmo mogli da utičemo.

Zato danas imamo inflaciju od 3% na godišnjem novou, za razliku od Srbije gdje će ona biti četiri puta viša (ili 12%), ali i snažan zamah u reformama i privatizaciji, što samo govori o tome da crnogorske reforme  nijesu niti su bile mit, i da je moguće da će crnogorski kreditni rejting , čija je izrada u toku , biti veći od srpskog,  pogotovo ako se ima u vidu činjenica da je učešće stranog duga u društvenom proizvodu  Crne Gore (32%) mnogo niže nego u Srbiji (71%), a tu su i praktično nepostojanje valutnog rizika i stabilna politička većina u Skupštini i Vladi.

Ovom odlukom smo podvukli crtu i zaustavili negativne ekonomske trendove, stvorili uslove da se oni okrenu pozitivnom smjeru,  jer nam je njemačka marka pokazala jasno i nedvosmisleno sve slabosti i deficite u crnogorskoj ekonomiji. Istovremeno smo uspjeli da oživimo bankarski sektor, da vratimo štednju u finansijske institucije i privučemo strane investitore u Crnu Goru. 

Ova odluka je i prekretnica u našem ponašanju  jer nam je pomogla da jasno sagledamo situaciju i suočimo se sa istinom, počnemo da rješavamo ekonomske probleme  umjesto da ih prenosimo na one koji će doći  poslije nas. Konsekvence ove odluke su i te što smo prestali da trošimo ono što su stvorile prethodne generacije i počeli da stvaramo bolje osnove za buduće generacije.

 

 

 

 

 

 

 

 

Povodom izjave menadžmenta Euromarket banke, u vezi sa mjenjačkim poslovima, koju je saopštio g. Ratko Nikolić, radi upoznavanja čitalaca lista Pobjede direktor Sektora za finansijske i bankarske operacije CBCG, g. Idriz Ćetković, daje sljedeće komentare: 

 

Prema odredbama važećih propisa, kupovinu i prodaju efektivnog stranog novca, putničkih i bankarskih čekova i kreditnih pisama od domaćih i stranih fizičkih lica (tzv. mjenjačke poslove), komercijalne banke i Pošta Crne Gore obavljaju u svoje ime i za svoj račun. Banke i ovlašćeni mjenjači otkupljuju od domaćih i stranih fizičkih lica efektivni strani novac za domaću valutu  (euro) po kupovnom kursu iz kursne liste Frankfurtske berze koja važi na dan otkupa. Pri tome, banke samostalno utvrđuju iznos provizije i drugih naknada, koji se naplaćuju od domaćih i stranih fizičkih lica, koje ne mogu biti veće od 5% od vrijednosti mjenačkog posla.  

Centralna banka Crne Gore svakog radnog dana do 15.00 h objavljuje kursnu listu, koja nije obavezujuća za banke i ovlašćene mjenjače prilikom obavljanja mjenjačkih poslova, već služi kao orijentir.  

Proizilazi da su komercijalne banke u mogućnosti da direktno koriste kursnu listu  Frankfurtske berze i da pri tome naplaćuju proviziju i druge troškove do iznosa od 5% na vrijednost transakcije. Primjenom aktuelnog kursa i zaračunavanjem odgovarajuće provizije, banka se štiti od negativnih kursnih razlika. 

Na osnovu važeće regulative banke i ovlašćeni mjenjači mogu slobodno formirati kurs prilikom otkupa osnovnih konvertibilnih valuta i isti korigovati u željenom pravcu zaračunavanjem odgovarajuće provizije, koja se može usklađivati dnevno. Kada je riječ o uslovima za zamjenu nekonvertibilnih valuta, poučeni negativnim iskustvima iz devedesetih godina, propisana je obaveza zaključivanja ugovora o otkupu efektive sa centralnom bankom emitentom novčane jedinice koja je predmet zamjene.  

Odluka o obavljanju mjenjačkih poslova ne oslanja se na odredbe Zakona o deviznom poslovanju bivše SFRJ, već na zakonska rješenja koja je donijela Crna Gora u proteklom periodu. 

U uslovima korišćenja eura kao domaće valute, koja je dominantna u međunarodnom platnom prometu, potreba za zamjenom konvertibilnih valuta opada, a time i zainteresovanost za obavljanja mjenjačkih poslova. Ovo istovremeno znači da je pri manjem obimu transakcija manji prihod ovlašćenog mjenjača. 

U postupku razmatranja mogućnosti izmjena i dopuna Odluke o mjenjačkim poslovima Centralna banka  će, kao i uvijek do sada,  uvažiti opravdane zahtjeve komercijalnih banaka.

 

 

 

 

 

 

 

 

PLATNI PROMET SA SRBIJOM – PITANJE POVELJE ILI ODUGOVLAČENJE

  

 Uspostavljanje neposrednog platnog prometa između Crne Gore i Srbije, već duže vrijeme predmet je pregovora između monetarnih vlasti dviju republika.

Centralna banka Crne Gore smatra da zadržavanjem postojećeg modela obavljanja platnog prometa uz posredovanje inokorespondentnih banaka (bez obzira na implementaciju usaglašenih tehničkih poboljšanja), ne dolazi do suštinskog napretka u ostvarivanju ciljeva predviđenih Akcionim planom harmonizacije ekonomskih odnosa Srbije i Crne Gore, a posebno se ne uklanjaju instititucionalne prepreke slobodnom kretanju robe, usluga i kapitala na zajedničkom tržištu Državne zajednice. 

CBCG smatra da istovremeno sa tehničkim poboljšanjem postojećeg modela treba raditi na uspostavljanju direktnog platnog prometa između dvije Republike i to implementacijom bilateralnih korespondentnih računa između banaka sa sjedištem u Crnoj Gori i banaka sa sjedištem u Srbiji, pri čemu bi se identifikovale i uklonile postojeće pravne prepreke za implementaciju ovog modela, kao i iznalaženju tehničkih rješenja za implementaciju klirinškog modela. 

Stav CBCG je da sva tri pomenuta modela (aktuelni) i dva predložena mogu egzistirati istovremeno, a da će tržište svojim mehanizmima (opredjeljenjem učesnika plaćanja) dati odgovor na pitanje koji je model najefikasniji, najsigurniji i troškovno najisplativiji. 

Konstrukcije koje se prave povodom statusa rezidenta nemaju ni pravnog ni logičkog utemeljenja niti u Ustavnoj povelji niti u bilo kojem drugom propisu, jer status rezidenta ne zavisi niti se određuje prema tome u kojoj valuti pravno ili fizičko lica vrše svoja plaćanja, već se određuje prema sjedištu pravnog lica ili sjedištu njegove stvarne uprave i prebivalištu fizičkog lica. Konstrukcije ovakvog tipa mogu imati samo jedan cilj, a to je odugovlačenje procesa pregovora o uspostavljanju direktnog platnog prometa između dvije Republike, koji je u interesu svih privrednih i drugih subjekata i u Srbiji i u Crnoj Gori. 

Ustavna povelja jasno definiše da je na zajedničkom tržištu Srbije i Crne Gore slobodno kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala, te da su države članice odgovorne za nesmetano funkcionisanje zajedničkog tržišta. To, naravno, uključuje obavezu država članica da izmijene one propise koji sprečavaju ili ometaju taj slobodan protok. U tom cilju je i usmjeren predlog CBCG da se identifikuju i uklone sve postojeće pravne prepreke slobodnom kretanju roba, usluga i kapitala na zajedničkom tržištu, što uključuje propise i jedne i druge države članice. 

Glavne oblasti na koje se treba usmjeriti su liberalizacija međurepubličkih tekućih i kapitalnih poslova u okviru zajedničkog  tržišta i uspostavljanje efikasnog, sigurnog i jeftinog platnog sistema za međurepublička plaćanja. Pri tome reciprocitet, odnosno jednak status dvije valute na zajedničkom tržištu, proizilazi ne samo iz ranije usaglašenih političkih stavova već i iz propisa Državne zajednice i izričito je apostrofiran u Akcionom planu koji su usvojile skupštine dražava članica i Skupština državne zajednice. 

Stav CBCG je da se insistiranjem na kretanju u okvirima pozitivnih pravnih propisa država članica, koji restriktivno tretiraju ova pitanja, ne mogu ostvariti principi i obaveze država  članica u pogledu funkcionisanja zajedničkog tržišta, sadržani u Ustavnoj povelji, a samim tim ni zadaci iz Akcionog plana harmonizacije odnosa dviju Republika.